Pjesnički prvijenac na mikeškom govoru

U Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica predstavljena je 25. kolovoza u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica O’te vi’te, pjesnička zbirka Natalije Vidak koja jezik virovitičkih starosjedilaca Mikeša pretvara u prostor obiteljskog pamćenja i živu knjigu zavičajne kulture.

Riznica mikeškog govora obogaćena
je djelom Natalije Vidak / Foto: Ivana Vlaisavljević

Mikeški govor, prepoznatljivi lokalni govor Virovitice, početkom 2026. upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. Predstavljanje je organizirao Ogranak Matice hrvatske u Virovitici, koji je ujedno i nakladnik zbirke. Program je interpretacijama obogatio Dragutin Celić Mikeš, a nastupio je i KUD Virovitica pod vodstvom predsjednika Matije Goslera.

Naslov zbirke otvoreni je poziv čitatelju da upozna autoričin zavičaj. Natalija Vidak na predstavljanju je istaknula da je pjesme pisala dokumentarno, bez proizvoljne nadgradnje i, kako bi se reklo po mikeški, bez „fantaziranja“. U knjigu je uvrstila 110 pjesama, potaknutih prizorima iz djetinjstva, događajima iz vlastita života te pripovijestima koje je slušala od predaka i susjeda.

Zbirka je organizirana oko nekoliko prepoznatljivih tematskih krugova: Božića, maškara, obiteljskih uspomena, tradicijskih jela i odlaska u tuđinu. Ciklus posvećen „otati“ i „omami“ ulazi u intimniji prostor obiteljske povijesti i upravo su te pjesme emocionalno središte knjige. Ljubav se pritom rijetko izgovara izravno. Ona se očituje u postupcima, predmetima i poslovima: u cvijetu, komadu drveta, konjskoj grivi ili šuštanju osušenih latica. Posebno mjesto zauzimaju jela: mikeški sataraš, nedjeljna juha, gomboce, buhtle, krumpirske pogače i pečeno pile nisu tek gastronomski motivi.

Gotovo svaku pjesmu prati mali rječnik manje poznatih riječi. Čitatelj tako doznaje da je pendžer prozor, krispan božićno drvce, fašanjki pokladno vrijeme, otata djed, a omama baka. Takva je koncepcija važna jer zbirka istodobno čuva govor i otvara ga onima koji njime ne govore. Mikeški ovdje nije zatvoren u folklornu vitrinu: on pripovijeda, šali se, tuguje i pamti.